Razmišljanja o ciljevima klimatske neutralnosti u Europi u vremenima Covida-19

Smanjenje učinaka trenutačne krize javnog zdravlja

Europa, kao i ostatak svijeta, suočeni su s dosad neviđenom krizom javnog zdravlja koja se brzo širi diljem kontinenta. Televizijski informativni programi redovno prenose vijesti o broju zaraženih i preminulih osoba. Europska i nacionalna tijela primjenjuju drastične mjere kako bi se ograničilo i usporilo širenje Covida-19. Ograničenja u pogledu putovanja, odlaska na posao i društvenih okupljanja ozbiljno utječu na nekoliko ključnih gospodarskih sektora. Mnogi su letovi otkazani, a škole, restorani i granice se zatvaraju. Izraz „izolacija” (lock-down) opisuje novu stvarnost u mnogim europskim zemljama. I već sada nažalost svjedočimo velikom broju žrtava.

Prvi je i najvažniji prioritet smanjiti utjecaj krize na zdravlje Europljana i osigurati najbolje moguće zdravstvene usluge onima koji su zaraženi, kao i dobrobit, radna mjesta i prihode.

Smanjenje emisija i iznenadni šokovi kao što je Covid-19

U ovim teškim vremenima Europskoj agenciji za okoliš u više je navrata postavljeno pitanje o učinku mjera povezanih s Covidom-19 na emisije stakleničkih plinova u EU-u. Jedan od neočekivanih ishoda takvih iznenadnih društveno-gospodarskih šokova mogu biti dodatna smanjenja emisija stakleničkih plinova. Zabilježeni su i drugi ishodi, poput privremenog smanjenja onečišćenja zraka u nekim dijelovima Kine i Europe (npr. tijekom razdoblja „izolacije” u sjevernoj Italiji).

Poznato je da je dugotrajna izloženost onečišćenju zraka jedan od uzročnika kroničnih oboljenja pluća i srca. Unatoč mogućim kratkotrajnim poboljšanjima kvalitete zraka u nekim područjima koja su posljedica mjera protiv koronavirusa, osobe s tim oboljenjima koje su već dulje vrijeme izložene onečišćenom zraku mogu tijekom ovog razdoblja postati još ranjivije.

U mnogim našim izvješćima naglašavali smo povezanost gospodarske uspješnosti u pojedinim sektorima s učincima na okoliš. Očekuje se da će trenutačna kriza snažno utjecati na obrasce proizvodnje i potrošnje, poput smanjenja potražnje u pogledu mobilnosti, uključujući međunarodni zračni promet i svakodnevno putovanje na posao osobnim automobilima. Međutim, kako bismo bolje razumjeli opseg, trajanje kao i poneke očekivane i neočekivane učinke, moramo analizirati podatke u raznim područjima nakon što kriza završi. Europska agencija za okoliš planira ocijeniti te poveznice i u dogledno će vrijeme iznijeti rezultate svoje analize.

Međutim, bez temeljite promjene naših sustava proizvodnje i potrošnje, svako smanjenje emisija nastalo kao posljedica gospodarske krize bit će vjerojatno kratkoga vijeka i s iznimno visokim troškovima za društvo. Cilj je Europe postići klimatsku neutralnost postupnim i nepovratnim smanjenjem emisija te postavljanjem dugoročnih ciljeva izgradnje otpornog gospodarstva i društva, a ne disruptivnim šokovima. Ova nam kriza pokazuje i zašto je potrebno da taj prijelaz bude pravedan. Onima koji su najviše pogođeni ovom krizom potrebno je pružiti nove mogućnosti i podršku.

Klimatska neutralnost kao obveza u okviru prava Unije

Ranije ovog mjeseca Europska komisija predložila je europski propis o klimi kojim se nastoji uspostaviti dugoročni okvir i nadopuniti postojeće zakonodavstvo kako bi se u Europskoj uniji do 2050. postigla klimatska neutralnost. Europska unija već sada ima jedan od najambicioznijih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova koji je poduprt sveobuhvatnim zakonodavnim paketom. Ono što taj prijedlog čini jedinstvenim jest činjenica da postizanje klimatske neutralnosti do 2050. poprima pravno obvezujući karakter. Nakon što se prijedlog usvoji, Europska unija i njezine države članice obvezne su ga poštovati i poduzeti mjere potrebne za njegovu provedbu.

Europska unija smanjuje emisije stakleničkih plinova tijekom posljednja tri desetljeća. Najnovija ocjena Europske agencije za okoliš pokazala je da su 2018. razine emisija stakleničkih plinova u EU-u bile 23,2 % niže od onih iz 1990. U njoj se isto tako navodi da su potrebni dodatni napori i mjere kako bi se ostvario postojeći cilj do 2030., a to je smanjenje od „najmanje 40 % u odnosu na razine iz 1990.”

Bez temeljite promjene naših sustava proizvodnje i potrošnje, svako smanjenje emisija nastalo kao posljedica gospodarske krize bit će vjerojatno kratkoga vijeka i s iznimno visokim troškovima za društvo.

Potreba za bržim i većim promjenama

Unatoč tim smanjenjima u Europskom izvješću o okolišu – stanje i izgledi, 2020. (SOER 2020.) spominje se sporiji napredak u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova i industrijskih emisija, proizvodnje otpada, povećanja energetske učinkovitosti i udjela obnovljive energije u ukupnoj kombinaciji izvora energije. U izvješću SOER 2020. navodi se i zaključak da ako želimo riješiti problem degradacije okoliša i klimatskih promjena moramo iz temelja promijeniti način proizvodnje i potrošnje proizvoda i usluga. Tim se nalazima potvrđuje hitna potreba za bržim i opsežnijim promjenama u ključnim sustavima, uključujući sustave energije, prehrane i mobilnosti.

Prijedlog europskog zakona o klimi, koji je jedan od ključnih komponenata europskog zelenog dogovora, donesen je u tom kontekstu i njime se dodatno podiže razina ambicija EU-a. Prijedlogom se od Europske komisije zahtijeva da preispita postojeći cilj do 2030. i istraži mogućnosti za novi cilj do 2030., a to je smanjenje emisija od 50 do 55 % u odnosu na 1990. U njemu se opisuje i način na koji će se redovito ocjenjivati napredak prema klimatskoj neutralnosti, među ostalim i na temelju izvješća Europske agencije za okoliš. Uz napore vezane za zaštitu okoliša, prijedlogom se predviđaju redovite procjene mjera za prilagodbu klimatskim promjenama.

U svojstvu neovisnog stručnog tijela Europska agencija za okoliš u potpunosti će podržati te postupke tako što će redovito ocjenjivati napredak postignut u pogledu klimatske neutralnosti u Europi.

Ti se klimatski ciljevi ne mogu ostvariti bez suočavanja s glavnim izazovom, a to je održivost. I dok Europska komisija predstavlja druge inicijative u okviru europskog zelenog dogovora, koje se odnose na kružno gospodarstvo, bioraznolikost i održivo financiranje, naš rad obuhvaća niz područja kojima se podupire prijelaz na održivost.

Postavljanje ambicioznih ciljeva u kriznim vremenima

Bez obzira na znatno trenutačno smanjenje emisija, Covid-19 jest i ostat će ozbiljna prijetnja javnom zdravlju. Covid-19 i njegovi višestruki utjecaji na naše društvo ni u kojem slučaju ne možemo doživljavati kao događaj s pozitivnim ishodima. Čak i oni među nama koji su na temelju svojeg stručnog znanja najglasnije zahtijevali ozbiljne promjene u našim sustavima proizvodnje i potrošnje, ne bi ovo masovno zatvaranje društva trebali vidjeti kao prihvatljivo rješenje za izazove hitne i sustavne održivosti.

Pitamo se možemo li ostvariti svoje ambiciozne ciljeve u narednim godinama u kojima ćemo se morati nositi s posljedicama ove velike krize. Mislim da možemo. Moje je mišljenje da je društveno pravedan prijelaz koji se dugoročno planira i provodi jedini način za izgradnju otpornog društva te jakog i održivog gospodarstva. Štoviše, ulaganja kojima ćemo ublažiti posljedice ove krize na gospodarstvo trebaju i mogu biti potpuno usklađena s našim dugoročnim ciljevima održivosti. I u ovim teškim vremenima, europske institucije potvrdile su svoju snažnu predanost dugoročnim ciljevima europskog zelenog dogovora. Za to će biti potrebni jaki partneri, a to je upravo ono što Europska agencija za okoliš planira biti.