Energetika

Mnoge ljudske aktivnosti temelje se na izgaranju fosilnih goriva. Time se povećava koncentracija atmosferskog ugljikova dioksida (CO₂) što zatim vodi do klimatskih promjena te podiže prosječne temperature na Zemlji. Potrošnja za energijom globalno raste te se time pojačava trend porasta emisija CO₂.

Većina zemalja ovisi o fosilnim gorivima (nafta, plin i ugljen) da bi zadovoljila potrošnju za energijom. Izgaranjem tih goriva oslobađa se toplina koja se može pretvoriti u energiju. Tijekom tog procesa ugljik iz goriva reagira s kisikom te nastaje CO₂ koji se ispušta u atmosferu. Ispuštaju se i onečišćivači zraka (sumporov dioksid, dušikovi oksidi i čestice), što posljedično utječe na kvalitetu zraka. Međutim, zahvaljujući tehničkim mjerama i poboljšanjima na postrojenjima za proizvodnju energije i topline, te su emisije smanjene tijekom posljednjih desetljeća.

Vrhunac europske potrošnje energije dogodio se 2006. godine, dok je 2010. potrošnja energije bila gotovo 4 % niža. Ovo se smanjenje djelomično može objasniti gospodarskom krizom iako je tome pridonijelo i lagano odvajanje gospodarske aktivnosti od potrošnje energije.

Fosilna goriva i dalje čine glavni dio mješavine goriva: oko 77 % potreba za energijom prosječnog Europljanina ispunjava se naftom, plinom i ugljenom. Nuklearna energija osigurava 14 % energije, dok preostalih 9 % dolazi iz obnovljivih izvora energije. Ipak, količina obnovljive energije ubrzano se povećava. U 2010. godini solarni fotonaponski sustavi bili su najveći izvor za nove objekte, dok se plin i vjetar nalaze na drugom, odnosno trećem mjestu. Što se tiče nuklearne energije, više je postrojenja stavljeno izvan pogona nego što ih je pokrenuto.

Prosječni Europljanin koristi 27 megavat/sati (MWh) godišnje, što uključuje sve izvore u domaćinstvu, industriji i prijevozu. Ova se brojka značajno razlikuje među državama, kao i broj povezanih emisija CO₂ koje u velikoj mjeri ovise o probijanju obnovljive i nuklearne energije na tržište. Prijevoz, sektor s najbrže rastućom potrošnjom energije od 1990. godine, sada je najveći potrošač energije.

Politika Europske unije

Energetika je sve veći prioritet politike. Jedno je od pet ključnih područja razvoja kojima se bavi strategija Europa 2020. čiji su ciljevi:

• 20 % europske potrošnje energije iz obnovljivih izvora, i
• porast iskoristivosti energije od 20 %.

Uz konkretne ciljeve energetske strategije 2020., dodatna područja od interesa obuhvaćena su raznim dodatnim politikama, čija su objašnjenja sažeto predstavljena na portalu Europske komisije. Politike uključuju:

• poboljšanje sigurnosti u opskrbi,
• osiguravanje konkurentnosti europskog gospodarstva i dostupnost energije po pristupačnoj cijeni,
• poticanje razvoja konkurentnog unutrašnjeg tržišta energetike,
• postavljanje minimalnih iznosa oporezivanja energije.

Aktivnosti Europske agencije za okoliš

Jedna od ključnih aktivnosti EEA-a na području energetike jest nadzor integracije problematike okoliša u sektor energetike. Skup indikatora energije i okoliša ažurira se i objavljuje jednom godišnje. EEA također objavljuje procjene očekivanih prednosti i pritisaka koje na okoliš imaju obnovljivi izvori energije u različitim udjelima.

Indikatori energije i okoliša odnose se na 6 pitanja politike:

• Imaju li upotreba i proizvodnja energije sve manji utjecaj na okoliš?
• Smanjuje li se upotreba energije?
• Koliko brzo raste energetska učinkovitost?
• Zamjenjuju li goriva koja manje zagađuju ona koja su štetnija?

• Koliko se brzo primjenjuju tehnologije obnovljivih izvora energije?
• Jesu li troškovi za okoliš bolje uključeni u sustav cijena?

Indikatori također imaju važnu ulogu u:

• nadzoru Strategije održivog razvoja EU-a,
• pripremi izvješća EU-a s popisom stakleničkih plinova za Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime (UNFCCC);
• izvješćivanje o trendovima i predviđanjima emisija stakleničkih plinova u Europi prema Protokolu iz Kyota.

EEA isto tako provodi procjene očekivanih prednosti i pritisaka na okoliš koji su rezultat povećanja udjela obnovljivih izvora energije razmjerno s ukupnom proizvodnjom energije. To uključuje:

• Analizu prednosti i pritisaka na okoliš koje nastaju različitim načinima upotrebe biomase u prijevozu, grijanju i električnoj energiji
• Utvrđivanje europskog energetskog potencijala vjetra na kopnu i moru