Financiranje u području klime: resursi za Europu s niskim udjelom ugljika, otpornu na klimatske promjene

Europa mora uložiti značajna sredstva u prilagođavanje klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje. Procjene stvarno potrebnih iznosa značajno se razlikuju i, ovisno o obuhvatu, razmjeru ili metodologiji, mogu iznositi do stotinu milijardi eura godišnje. U usporedbi s ukupnim kapacitetom financijskog sustava, te su potrebe za ulaganjima relativno male. Ipak, usprkos svom ogromnom kapacitetu, financijski sustav trenutačno zadovoljava samo dio potreba za ulaganjima.

Glavni izazov za poticanje okolišnih ulaganja, između ostalog, predstavljaju i prevladavanje postojećih barijera u financijskom sustavu, uslijed čega se nastavljaju i promiču neodržive aktivnosti, te preusmjeravanje sredstava prema inicijativama koje povećavaju otpornost na klimatske promjene i smanjuju emisije ugljika. Kako bi se zajamčila provedba svrsishodnih i učinkovitih mjera na terenu, potrebe za ulaganjima trebale bi se rješavati sustavno na svim razinama — europskoj, nacionalnoj i lokalnoj. Dosljedno i cjelovito objavljivanje klimatskih rizika od strane privrednih subjekata i, općenito, svih dionika sustava koji utječu na promjenu klime, preduvjet je za donošenje vjerodostojnih odluka o ulaganjima. Poboljšanje transparentnosti u vezi s klimatskim rizicima, dugoročno planiranje i predanost također predstavljaju jasne poruke ulagačima.

Pariškim sporazumom iz 2015. postavljen je globalni cilj „da svi financijski tokovi budu u skladu s putevima koji vode prema razvoju s niskim emisijama ugljičnog dioksida i otpornošću na klimatske promjene”. Ovaj je cilj potvrdila i konferencija o klimatskim promjenama u Marrakeshu 2016.

Paket za čistu energiju, koji je nedavno predložila Europska komisija, potvrđuje predanost EU-a prijelazu na nisku razinu ugljika i otpornost na klimatske promjene. U Paketu se izlaže cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova od najmanje 40 % te predlažu ciljevi energetske učinkovitosti od najmanje 30 % i udjela obnovljivih izvora u potrošnji energije od najmanje 27 %, koje bi trebalo ostvariti  do 2030. Također se ističe važna uloga ulaganja u prijelaz na čistu energiju i njihove ekonomske popratne koristi. Prema mišljenju Europske komisije, uz mobilizaciju javnih i privatnih ulaganja u iznosu do 177 milijardi EUR godišnje od 2021. predloženim paketom može se generirati povećanje BDP-a do 1 % tijekom sljedećeg desetljeća i stvoriti 900 000 novih radnih mjesta.

Okviri i ciljevi politika EU-a općenito se ostvaruju strategijama i konkretnim radnjama u državama članicama, uključujući i nacionalne strategije razvoja s niskom razinom ugljika. Početna procjena tih strategija načinjena od strane EEA pokazuje da se one značajno razlikuju s obzirom na opseg i zahvat u uzroke problema, kao i s obzirom na ambicioznost ciljeva. Nadalje, ustanovljeno je i da sadrže vrlo ograničene informacije o potrebama za financiranjem i planovima za preusmjeravanje ulaganja. Također, u njima često nedostaje dugoročna vizija na nacionalnoj razini u skladu s ciljevima smanjenja ugljika na razini EU-a. Slično tome, mnoge su države donijele nacionalne strategije prilagodbe i akcijske planove, ali detalji o njihovom financiranju nisu dostupni. Kako bi se povećalo povjerenje ulagača, strategije razvoja s niskom razinom ugljika i nacionalni planovi prilagodbe trebali bi se nadopuniti nacionalnim strategijama financiranja u području klime.

Ulaganja javnog sektora neće biti dovoljna za financiranje tranzicije, ali mogu pomoći u mobilizaciji i angažiranju utjecaja privatnog kapitala, koji je neophodan za preusmjeravanje ulaganja u potrebnim razmjerima. Najmanje 20 % proračuna EU-a za 2014. - 2020. namijenjeno je mjerama povezanima s klimom. Nedavna odluka EU-a o proširenju i povećanju europskih fondova za strateška ulaganja i nedavno uspostavljena skupina na visokoj razini za održivo financiranje također su važni koraci prema izgradnji financijskog sustava za poticanje održivosti u Europi.

Strategije financiranja u području klime zahtijevaju uključivanje različitih dionika — javnih i privatnih — na svim razinama, uključujući i lokalnu razinu. Financijski se sustav također treba dodatno razvijati kako bi mogao zadovoljiti različite vrste potreba i ponuditi različite izvore sredstava.

Neke su europske lokalne zajednice već pronašle inovativne načine financiranja svojih mjera kombinirajući različite izvore financiranja ili razvijajući nove, poput grupnog financiranja ili klimatskih obveznica. Međutim, prema našoj procjeni, mnogo se lokalnih zajednica i dalje suočava s poteškoćama u pronalaženju financiranja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama. Manjak kapaciteta i stručnosti u pronalaženju izvora i podnošenju zahtjeva za najpogodnije vrste financiranja, među ostalim, predstavlja važnu prepreku u tom smislu. Također, u mnogim slučajevima mjere prilagodbe klimatskim promjenama donositelji financijskih odluka još uvijek ne smatraju „profitabilnim ulaganjima”.

Podizanje razine svijesti o klimatskim rizicima i o dodatnim prednostima mjera prilagodbe (npr. povećanje kvalitete života i privlačnosti mjesta koje ima koristi od takvih mjera) može dovesti do promjene procjene o tome što zapravo predstavlja dobro ulaganje.

S obzirom na to da financiranje u području klime ima ključnu ulogu u postizanju potrebne tranzicije u Europi, EEA se bavi i procjenom veze između trenutačnih i budućih mjera za smanjenje klimatskih promjena i prilagodbu, s jedne strane, te financijskih i fiskalnih sustava, s druge strane. Bolje razumijevanje ovih veza preduvjet je za uklanjanje prepreka financiranju u području klime i preusmjeravanju sredstava za potporu prijelazu na nisku razinu ugljika i otpornost na klimatske promjene. Naši zaključci vezani za ovu tematiku biti će redovito objavljivani i javno dostupni tijekom 2017.

Hans Bruyninckx
Izvršni direktor EEA

Uvodni članak objavljen u biltenu EEA 04/2016, prosinac 2016.