Razumijevanje okolišnih problema u budućnosti

Prvi propisi okolišnog zakonodavstva Europske unije (EU) stupili su na snagu prije više od četiri desetljeća. Države članice EU‑a od tada redovito prikupljaju usporedive podatke o širokom rasponu pitanja povezanih sa zaštitom okoliša, od koncentracija onečišćujućih tvari u gradovima očitanih svakoga sata do sezonskih mjerenja kvalitete vode za kupanje te o tome izvješćuju. One također prate svoje emisije stakleničkih plinova, potrošnju energije, onečišćujuće tvari ispuštene iz industrijskih postrojenja, veličinu i lokaciju zaštićenih područja i slično. Ti su podatkovni tokovi od ključne važnosti za praćenje napretka i jamstvo učinkovite provedbe zakonodavstva o okolišu.

U tom je razdoblju iznimno dobro napredovala tehnologija koja se upotrebljava u prikupljanju, izvješćivanju i analizi podataka o okolišu. Sada možemo prikupljati, pohranjivati i obrađivati veće količine podataka. Također možemo međusobno povezati različite podatkovne tokove za provođenje sve točnijih analiza događaja i njihovih uzroka. Učinci onečišćenja zraka mogu se predvidjeti modelima kojima uključuju preklapanje karata  koncentracije onečišćujućih tvari u zraku i karata koje prikazuju gustoću naseljenosti na zadanim lokacijama. Podaci dobiveni promatranjima iz satelita, uključujući i one iz programa Copernicus - europskog programa za praćenje Zemlje, mogu se povezivati s podacima dobivenima pomoću opreme na moru i kopnu. Sada možemo predvidjeti postojeće i buduće učinke degradacije okoliša i klimatskih promjena.

Upotreba zajedničkih pravila EU‑a jamči usklađenost podataka i omogućuju razmjenu podataka i informacija diljem Europe. Međutim, da bi se razumjeli trendovi u okolišu, nužna je suradnja ne samo unutar granica Europske unije nego i na široj europskoj i međunarodnoj razini. Zahvaljujući Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (Eionet) te europskim i međunarodnim partnerima, Europska agencija za okoliš u jedinstvenoj je poziciji jer obrađuje podatke o okolišu i predviđa buduće potrebe za znanjem.

Potreba sustavnije analize

Unatoč nedostacima u nekim područjima, današnje je znanje o okolišu ipak dojmljivo. Naše shvaćanje određenih pitanja s vremenom se proširilo. Međutim, bolje razumijevanje također je upozorilo na potrebu razmatranja šireg konteksta – potrebu sustavnije analize i sagledavanja cjelokupnih sustava, kao što su sustav mobilnosti i sustav proizvodnje i potrošnje hrane. Praćenje koncentracije onečišćujućih tvari u zraku ima smisla samo do određene granice. Ne možemo analizirati i rješavati problem onečišćenja zraka a da ne razmotrimo promet, broj dizelskih vozila u voznome parku, poljoprivredu, širenje gradova i obrasce potrošnje. Okoliš je složen, i tu bi složenost trebali uzeti u obzir u našoj bazi znanja. Postalo je izvjesno da će nam sustavno, kao i međusektorsko znanje, ubuduće biti sve potrebnije.

Posljednje izvješće EEA‑e, Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2015., temelji se na sustavnoj analizi. Razmatranjem globalnih megatrendova pokušali smo procijeniti utjecaj globalnih trendova na okoliš u Europi i obrnuto. Tematska izvješća EEA‑e također nastoje riješiti taj problem u okviru šire sustavne analize.

Za ovakvu analizu često je potrebna druga vrsta podatkovnih tokova i upravljanja podacima, u kojima su društveno-ekonomski podaci usko povezani s podacima o okolišu. Nadalje, građani i privatna poduzeće prikupljaju sve više podataka. To bi nas također moglo motivirati za uspostavljanje novih javno‑privatnih partnerstava u području podataka, između lokalnih i globalnih vlasnika i subjekata koji podatke prikupljuju.

Pretvaranje podataka o okolišu u znanje

Osim pitanja vlasništva i upravljanja podacima, velike količine podataka predstavljaju još jedan izazov: kako izvući znanje iz velikih podatkovnih tokova, osobito znanje relevantno za politiku. Što trebamo znati za dodatno unaprjeđenje okoliša? Takvo bi nas promišljanje moglo dovesti do utvrđivanja novih područja promatranja, ili pak do ukidanja ili rjeđeg praćenja određenih podataka. Rezultat ovakvog pristupa također bi nas mogao obvezati na uspostavljanje novih veza između skupova podataka. Nadalje, znanje koje je potrebno urbanistu može se uvelike razlikovati od znanja koje je potrebno tvorcu europske politike, no obje vrste znanja odnosno njihova sinergija, nužna je za upravljanje složenim sustavima kao što su gradovi?

U bliskoj suradnji s partnerima, EEA pridonosi europskoj bazi znanja o okolišu s pomoću sustavno integriranih i tematskih procjena. Nismo usredotočeni samo na prošle trendove i postojeće stanje nego i na pitanja koja se javljaju te na buduće potrebe za znanjem.

Naposljetku, učinak znanja ovisi o njegovoj primjeni i načinima primjene. Za ostvarenje napretka u području okoliša, znanje mora biti pristupačno i relevantno. Znanje također mora biti priopćeno osobama koje mogu utjecati na postupke donošenja odluka te ga one moraju upotrebljavati. EEA je predana prilagodbi, stvaranju i priopćavanju znanja o okolišu koje nam je potrebno danas i u budućnosti.

Hans Bruyninckx

Izvršni direktor EEA‑e