All official European Union website addresses are in the europa.eu domain.
See all EU institutions and bodiesUčinimo nešto za našu planetu, tiskajte ovu stranicu samo ako je nužno. I najmanje djelo čini veliku razliku ako ga milijuni provode!
Article
Živa se prirodno nalazi u okolišu, no obično je sadržavaju minerali u bezopasnim količinama te ne predstavlja značajan rizik. Problem proizlazi iz ljudskog djelovanja zbog kojega se znatne količine žive ispuštaju u okoliš, a ta se živa potom u njemu zadržava slobodno kružeći tisućama godina. Živa u vodi i sedimentu glavni je razlog za zabrinutost jer se ondje nalazi u iznimno toksičnom obliku, a životinje je tim putem lako mogu unijeti u organizam i na taj je način uvesti u ljudski prehrambeni lanac. Svjetska zdravstvena organizacija istaknula je 10 kemikalija koje su velika prijetnja za javno zdravstvo, od kojih su četiri teški metali: kadmij, živa, olovo i arsen.
Posljedica ljudske tradicije upotrebe žive stotine su tisuća tona ispuštene žive u okoliš. Trenutačno su količine ispuštene žive u atmosferi do 500 % iznad prirodne količine. U oceanima je koncentracija žive približno 200 % iznad prirodne količine.
Trenutna upotreba žive razlikuje se diljem svijeta. U Europi je upotreba žive vrlo ograničena, a glavna će njezina primjena u nadolazećim godinama biti za zubne ispune budući je njezina upotreba u industriji zabranjena. U drugim dijelovima svijeta živa se još uvijek više koristi u industrijskim djelatnostima i u rudnicima zlata manjeg opsega.
Sagorijevanje krutih goriva kao što su ugljen, lignit, treset i drvo u industriji i kućanstvima predstavljaju jedan od najvećih izvora onečišćenja živom u Europi i drugdje. Navedena goriva sadržavaju male količine žive i ispuštaju je u okoliš pri sagorijevanju. Ta su ispuštanja glavni izvor emisije žive u Europi i uključuju aktivnosti kao što su proizvodnja električne energije, cementa i metala.
Najznačajniji put izloženosti ljudi živi jest putem morskih plodova. Kad morske životinje unesu živu, ona uglavnom ostaje u njihovu organizmu i s vremenom se nakuplja. Veće ribe grabežljivice uglavnom sadržavaju veće koncentracije žive jer konzumiraju manje životinje koje su već u organizam unijele nešto žive. Stoga će konzumacija većih riba grabežljivica, kao što su tuna ili sabljarka, obično dovesti do većeg unosa žive u odnosu na konzumaciju manjih riba koje su niže u prehrambenom lancu.
Utjecaji na zdravlje povezani su s doziranjem, no glavni je problem utjecaj žive na nerođenu i mlađu djecu. Do izloženosti živi može doći već u utrobi zbog majčine konzumacije morskih plodova. To može imati znatan i doživotan učinak na mozak u razvoju i živčani sustav djeteta te utjecati na pamćenje, jezične sposobnosti, moć opažanja i druge vještine. Procjenjuje se da se samo u Europi svake godine rađa 1,8 milijuna djece s većom količinom žive od preporučene sigurnosne granice.
Europa je povijesno upotrebljavala i ispuštala u okoliš velike količine žive, no značajni zakonodavni napori tijekom proteklih 40 godina uvelike su smanjili tu upotrebu i ispuštanje. U ostatku svijeta upotreba i emisije žive postupno su se povećavale, s obzirom na neprekidan gospodarski razvoj i industrijalizaciju, pri čemu su neki od glavnih izvora sagorijevanje ugljena i rudarenje zlata u malom opsegu.
U listopadu 2013. donesen je prvi međunarodni sporazum na svjetskoj razini, Minamatska konvencija, kako bi se pokušao riješiti problem. Tu je konvenciju ratificiralo 98 potpisnica, a stupila je na snagu 2017. Još je rano za procjenu utjecaja Konvencije, no ona je iznimno značajan korak prema osiguravanju usklađenog djelovanja u cilju smanjenja onečišćenja živom u svijetu.
U Europi se živa više ne vadi i potražnja u Europi će se nastaviti smanjivati u nadolazećim godinama. Emisiji žive u Europi najviše će doprinjeti emisije iz izgaranja, uglavnom od sagorijevanja krutih goriva kao što su ugljen, treset, lignit i drvo.
Najveći svjetski izvor žive dolazi iz rudarenja zlata u malom opsegu koje obavljaju pojedinci ili male skupine, koristeći jednostavno rudarenje zlata po niskoj cijeni, općenito u neuređenim sredinama. Procjenjuje se da je više od trećine svjetskih emisija povezano s tim izvorom, stoga bi rješavanje tog pitanja uvođenjem drugih sigurnijih tehnologija na tom području moglo dovesti do znatnog smanjenja globalne upotrebe i emisija.
Unatoč prijašnjim smanjenjima upotrebe i emisija žive na području Europe i Sjeverne Amerike, njezina bi razina u našem okolišu mogla još dugo ostati visoka zbog dugačkog životnog vijeka žive u okolišu i zbog povećanja emisija žive na drugim svjetskim područjima. Osim toga, te emisije daleko putuju. Zapravo gotovo polovica žive koja se nataložila u Europi nije potekla iz nje.
Prikupljamo podatke o emisijama žive u zraku i vodi iz industrijskih djelatnosti putem Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (engl.European Pollutant Release and Transfer Register, E-PRTR) i te nastavno procjenjujemo emisije u zrak iz šireg raspona izvora u skladu i sa zakonodavstvom EU-a i sa međunarodnim sporazumima.
Europska agencija za okoliš također prikuplja i podatke o razini onečišćujućih tvari u vodnim tijelima u skladu s Okvirnom direktivom o vodama. Najnoviji dostupni podaci koje je Europska agencija za okoliš objavila kao dio izvješća o „stanju vode” upućuju na to da gotovo 46 000 površinskih vodnih tijela u Europi ne ispunjava ograničenja u pogledu žive utvrđena u Direktivi.
Europska agencija za okoliš partner je i u EU projektu za biomonitoring ljudi čiji je cilj razviti bolje dokaze o stvarnoj izloženosti građana kemikalijama, uključujući živu, te o njihovim mogućim zdravstvenim utjecajima.
Sve te informacije pomažu nam pratiti postignuća postojeće europske politike i obavješćuju nas o razvoju nove politike u područjima kao što su propisi industrijskog sektora i područja kemikalija te podrška ciljevima Minamatske konvencije.
Ti su podaci predstavljeni u novom izvješću Europske agencije za okoliš nazivaŽiva u okolišuu kojemu je iznesen potpuni pregled svih pitanja utjecaja na zdravlje i okoliš, kao i politika koje se odnose na živu.
Svi mi možemo poduzeti mjere kako bismo smanjili vlastitu izloženost živi, ali i kako bismo spriječili njezino ispuštanje u okoliš. Na primjer, nacionalna tijela za sigurnost hrane često pružaju konkretne savjete o tome kako građani mogu maksimalno povećati korisne učinke na zdravlje konzumacijom ribe i pritom ograničiti izloženost živi. To uključuje smjernice za konzumaciju ribe u trudnica i mlađe djece.
Ljudi se često mogu susresti i s opremom koja sadržava živu, kao što su baterije, svjetiljke i električni uređaji. Moramo osigurati pravilno rukovanje tim materijalima i njihovo odlaganje radi sigurne oporabe žive sadržane u njima i time spriječiti njezino odlaganje u okolišu. Emisije žive možemo smanjiti i izbjegavanjem sagorijevanja krutih goriva za grijanje domova kad su nam na raspolaganju druge mogućnosti. U stomatologiji su dostupne i zubne ispune bez žive, a njihova će primjena, umjesto klasičnih amalgama sa živom, dodatno smanjiti upotrebu žive.
Ian Marnane
Stručnjak za održivo korištenje izvora i industriju
Europska agencija za okoliš
Razgovor je objavljen u izdanju biltena EEA 03/2018 iz rujna 2018.
For references, please go to https://eea.europa.eu./hr/articles/ziva-trajna-prijetnja-za-okolis or scan the QR code.
PDF generated on 2024-11-23 02:25
Engineered by: Internetski tim EEA
Software updated on 26 September 2023 08:13 from version 23.8.18
Software version: EEA Plone KGS 23.9.14
Radnje vezane za dokument
Podijelite s drugima