Instrumenti politike

Kada su  se europske okolišne politike prvi puta pojavile, mnogi su instrumenti politika bili usredotočeni na određene ekološke probleme. S obzirom na to da ne postoji jedan jedinstveni instrument politike koji bi dao rješenja za sve probleme, spektar politika postepeno se širio kako bi se mogao dotaknuti sve kompleksnijih ekoloških problema i problema povezanih sa zdravljem. Danas mnoge intervencije okolišne politike kombiniraju:

• tradicionalne regulatorne pristupe koji se ponekad nazivaju „mjerama upravljanja i kontrole” (na primjer emisijski standardi, zabrane otrovnih tvari te instrumenti za prostorno planiranje);
• tržišne instrumente (kao što su ekološki porezi i trgovanje emisijama stakleničkih plinova);
• podizanje svijesti (uključujući, na primjer, oznake energetske učinkovitosti i komunikacijske kampanje).

Najnoviji Program djelovanja za okoliš EU-a, sedmi EAP, pruža integralni okvir za navedene intervencije politika. Utvrđuje dugoročnu ambiciju za „dobro življenje unutar granica našeg planeta”.

Nalazimo se na otprilike pola puta između početaka okolišne politike na europskoj razini (rane 70-te godine prošlog stoljeća) i cilja planiranog za 2050. – postizanja održivosti u skladu sa sedmim EAP-om. Europska okolišna politika slovi za jednu od najuvjerljivijih u svijetu. Naš bi okoliš bez nje izgledao poprilično drugačije, kao što je vidljivo iz najnovije procjene Europske agencije za okoliš (EEA) „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2020.”Uz ovakve procjene možemo postaviti i pitanja kao što su „što djeluje?”, „kako to djeluje?”, „pod koju cijenu?” i „koji su preduvjeti da bi djelovalo?” da bismo mogli poboljšati okolišnu politiku, njezinu provedbu i osmišljavanje. Procjena politike pomaže nam da odgovorimo na ta pitanja.

Prilikom procjenjivanja koriste se različiti kriteriji. Ti su kriteriji često usredotočeni na relevantnost politika, njihovu djelotvornost i učinkovitost, njihovu usklađenost, ali i na dodanu vrijednost politika na europskoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini. U novije vrijeme važnost tih kriterija prepoznata je u okviru inicijative EU-a za poboljšanje regulative koja je poznata i pod nazivom inicijativa za bolju regulativu. Za procjenu okolišnih politika prema tim kriterijima dostupni su mnogi ocjenjivački alati i metode, na primjer izdanje Europske komisije „Evalsed podaci – metode i tehnike“ (http://ec.europa.eu/regional_policy/en/newsroom/news/2013/11/evaluation-guidance-evalsed-guide-and-sourcebook-updates).

EEA pruža kreatorima  politika i javnosti informacije o okolišu te doprinosi procjenjivanju okolišne politike. Nakon što je izvorno bila usredotočena na učinkovitost politika (na primjer projekt izvještavanja o okolišnim mjerama), rad EEA-e danas se usredotočuje i na:

• metodologije za procjenu, kako bismo dodatno poboljšali naše razumijevanje odnosa između politika i promjena u stanju europskog okoliša;
• učinak politika na određene sustave, kao što je mobilnost- kako bismo mogli bolje razumjeti i procijeniti načine na koje politike mogu doprinijeti prijelazu prema održivijem društvu u Europi;
• integraciju okolišnih politika u druga područja politike (na primjer, u zajedničku politiku ribarstva).

Publikacije EEA-e koje doprinose procjenjivanju okolišne politike dostupne su ovdje.

• Baza podataka o procjenama koje je provela Europska komisija odnosno koje su provedene za Europsku komisiju
• OECD-ov glosar ključnih termina u procjenjivanju i u upravljanju koje se temelji na rezultatima
• Climate-Eval – internetska zajednica Fonda za globalni okoliš o praksi u području procjene klimatskih promjena i razvoja
• Mreža europskih okolišnih procjenitelja (European Environmental Evaluators)
• Prvi program djelovanja za okoliš