Trenutačno stanje: energija je temelj europskih klimatskih ambicija

Prema najnovijem izvješću EEA-a „Trendovi i predviđanja”, uz iznimku pada uzrokovanog pandemijom bolesti COVID-19, zahvaljujući dobrim klimatskim politikama u Europi postignuta su stabilna smanjenja emisija.

Međutim, za postizanje ciljeva za 2030. i 2050. bit će potrebno da države članice EU-a budu još ambicioznije u svojem djelovanju. U okviru Europskog zelenog plana, Europskim zakonom o klimi utvrđuje se novi cilj neto smanjenja od najmanje 55 % do 2030. i obveza postizanja klimatske neutralnosti, što znači da se sve preostale emisije neutraliziraju jednakom količinom uklanjanja ugljikova dioksida do 2050. Nadalje, ruska invazija na Ukrajinu istaknula je potrebu za prelaskom s fosilnih goriva na obnovljive i domaće izvore koji mogu osigurati energetsku sigurnost.

Infografika: Koji su klimatski ciljevi EU-a za 2030.?

Ostvarivanje napretka do 2030.

Prema najnovijim procjenama Europske agencije za okoliš, 2021. neto emisije stakleničkih plinova u EU-u, koje predstavljaju, primjerice, ugljik koji su apsorbirale šume, bile su oko 28 % niže nego što je to bio slučaj 1990. Stoga su potrebna brža i veća smanjenja emisija kako bi EU do 2030. ostvario cilj od 55 %.

Nadalje, iz izvješća „Trendovi i predviđanja” Europske agencije za okoliš proizlazi da Europa treba nastaviti ulagati u obnovljive izvore električne energije te da obnovljivi izvori energije moraju činiti mnogo veći udio u energiji koja se upotrebljava za grijanje, hlađenje i promet. Istodobno je važno izbjeći upotrebu ugljena ili lignita kao zamjene za plin u energetskom sektoru.

Možda je najhitnije potrebno postići brže smanjenje potrošnje energije. Za postizanje cilja energetske učinkovitosti EU-a do 2030. bit će potrebna mnogo brža smanjenja od onih postignutih u razdoblju od 2005. do 2020. Ostvarenju tih ciljeva doprinijelo bi širenje sustava centraliziranog grijanja i hlađenja, ugradnja toplinskih crpki i poboljšanje izolacije zgrada, no potrebni su napori u svim gospodarskim sektorima, zajedno s promjenama u privatnoj upotrebi energije građana, kao što je postavljanje termostata na nižu temperaturu tijekom zime i manje klimatizacije tijekom ljeta.

Današnja kombinacija izvora energije u Europi

Prema najnovijim sveobuhvatnim podatcima iz 2020., ukupna energija dostupna u EU-u uglavnom je dobivena iz pet različitih izvora, kako slijedi: naftni derivati, uključujući sirovu naftu (oko 35 %); prirodni plin (24 %); obnovljiva energija (17 %); nuklearna energija (13 %); i kruta fosilna goriva, kao što je ugljen (12 %).

Međutim, postoje znatne razlike među državama članicama EU-a. Na primjer, proizvodi na bazi nafte činili su više od 85 % ukupne dostupne energije na Cipru i Malti 2020. Godine. Prirodni plin činio je 40 % ukupne energije dostupne u Italiji, nuklearna energija činila je 41 % energije dostupne u Francuskoj, dok je u Švedskoj gotovo polovina ukupne energije dobivena iz obnovljivih izvora energije.

Energetsku kombinaciju određene zemlje oblikuje nekoliko čimbenika, uključujući dostupnost domaćih resursa, kao što su šume i druga biomasa te rijeke, i dobar potencijal za energiju vjetra ili solarnu energiju. Odlukama koje su zemlje donijele u prošlosti određeno je koju će tehnologiju upotrebljavati tijekom više desetljeća, a na mogućnosti izvoza i uvoza utječu povezanost s velikim energetskim mrežama, kao i odnosi sa susjednim zemljama.

U 2020. otprilike 42 % ukupne energije dostupne i potrošene u EU-u bilo je proizvedeno u EU-u. Ostatak, gotovo 60 %, bio je uvezen. Rusija je već dugo najveći pojedinačni dobavljač energije koju EU uvozi. U 2020. isporučila je 29 % sirove nafte, 43 % prirodnog plina i 54 % krutih fosilnih goriva, uglavnom ugljena, iskorištenih u EU-u. Osim toga, neke države članice EU-a više su ovisile o ruskoj energiji od drugih, zbog čega su još osjetljivije na nestašice energije i povećanje cijena.

Infografika: Kombinacija izvora energije u EU-u

Izvor: Eurostat (https://ec.europa.eu/eurostat/cache/infographs/energy/bloc-2a.html). 

Neodustajanje od cilja, brži napredak

Europski zeleni plan najavljen je 2019. kako bi se socijalno pravednom tranzicijom otvorio put održivosti. Važnost tog osnovnog cilja dodatno je ojačana pandemijom bolesti COVID-19 i ratom u Ukrajini.

Procjene Europske agencije za okoliš dosljedno pokazuju da europski sustavi proizvodnje i potrošnje moraju brzo prijeći na održivost. U energetskom sustavu to podrazumijeva smanjenje potrošnje energije i povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora kako bi se smanjila upotreba fosilnih goriva.

Nadalje, prelaskom na kružno gospodarstvo – smanjenjem i optimizacijom upotrebe materijalâ – poduprli bi se europski klimatski i energetski ciljevi. Dulje zadržavanje proizvoda i materijala u upotrebi ili upotreba više recikliranih materijala mogli bi donijeti znatne koristi u smislu održivosti.

Postizanjem tih ciljeva smanjile bi se emisije stakleničkih plinova u Europi i otvorio put postizanju klimatske neutralnosti do 2050. Koristi od uštede energije jasne su i neposredne, među ostalim i za proračun kućanstava. Prelazak na obnovljivu energiju za proizvodnju električne energije donosi višestruke koristi koje nadilaze smanjenje emisija stakleničkih plinova, kao što su čišći zrak, voda i tla.

Infografika: Koji su izvori emisija stakleničkih plinova u EU-u?

Izvor: Preglednik podataka o emisijama stakleničkih plinova Europske agencije za okoliš (https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/data-viewers/greenhouse-gases-viewer).