Obnavljanje prirodnog svijeta

Prvi je korak zaštita prirode. Biološka raznolikost u Europi i dalje se smanjuje, ali je nedavno došlo do pozitivnih pomaka za šume, sisavce i ptice, koji imaju koristi od mjera očuvanja.

EU zakonodavstvo , primjerice Direktiva o pticama i Direktiva o staništima, trenutačno obuhvaća  napore u području očuvanja više od 2 000 vrsta. U središtu tih direktiva je EU mreža zaštićenih područja Natura 2000, najveća te vrste na svijetu. Obuhvaća 18 % kopnenog i 8 % morskog područja EU.

Mreža Natura 2000 štiti neke od najvažnijih i najugroženijih vrsta i staništa u Europi.  Zaštićena područja sadržavaju mjesta za razmnožavanje i odmor rijetkih i ugroženih vrsta, dok su neka rijetka staništa i sama po sebi označena kao lokacije.

Cilj je nove EU Strategije za bioraznolikost povećati postotak zaštićenih područja na najmanje 30 % kopnenog dijela EU i 30 % okolnih mora do 2030. Primarne šume i šume starog rasta te drugi ekosustavi bogati ugljikom, kao što su tresetišta i travnjaci, bit će u središtu napora u području očuvanja prirode. 

© Mateusz Piesiak, REDISCOVER Nature /EEA,

Nadalje, u Strategiji se poziva na sadnju barem tri milijarde stabala do 2030. kako bi se podržala biološka raznolikost i obnova ekosustava. Također će se upravljati većim brojem šuma, kako bi se promicale prakse pogodne za biološku raznolikost.

Povezivanje elemenata

Razvoj transeuropske mreže prirode povećanjem zaštićenih područja kako bi se postigao cilj od 30 % dio je Strategije za bioraznolikost. Mnoga zaštićena područja unutar mreže Natura 2000 već su povezana prirodnim i poluprirodnim krajolicima koji pružaju usluge ekosustava, kao što su oprašivanje, plodnost tla, kontrola poplava i rekreacija, te su ključna za ublažavanje klimatskih promjena i rizika od katastrofe. Smaragdna mreža područja od posebne važnosti, kojoj EU pridonosi mrežom Natura 2000, također podupire iste napore. Ta područja zajedno čine mrežu zelene infrastrukture u Europi. Studije upućuju na zaključak da je priroda bolje zaštićena u okviru te mreže, koja sadržava veće područje koje pruža potrebne usluge i bilježi manje pritisaka na ekosustav.

Međutim, prepreke kao što su ceste, željeznice, urbana područja i poljoprivredna zemljišta fragmentiraju krajolik, ograničavaju kretanje vrsta i ometaju razvoj mreže. Veća povezanost mreže osigurava poboljšanje uvjeta staništa, sprječava pad biološke raznolikosti i potiče pružanje usluga ekosustava.

Slobodan protok vode

Prepreke ometaju zdravlje vodnih tijela u Europi. Postoji više od milijun prepreka na europskim rijekama, uključujući brane, preljeve i ustave. Većina njih su male i zastarjele. One uvelike pridonose lošem stanju prirode u našim rijekama, jer mnoge vrste trebaju rijeke slobodnog toka kako bi napredovale, a trenutačno je kretanje nizvodno od sedimenta spriječeno, što uzrokuje blokade i mijenjanje staništa.

Cilj je Strategije za bioraznolikost obnoviti najmanje 25 000 km slobodnog toka rijeka do 2030. uklanjanjem prepreka, izgradnjom obilaznih staza za migraciju riba i ponovnim uspostavljanjem protoka sedimenta. Do listopada 2020. zabilježeno je uklanjanje gotovo 5 000 brana u Europi, na temelju podataka iz 11 zemalja. Još jedan važan element tog rada jest obnova poplavnih područja i močvara.

Zov divljine

Dok prethodno navedena rješenja zahtijevaju intenzivno upravljanje procesima za obnovu prirode, obnova divljine noviji je i još prirodniji pristup. Utvrđivanje prostora u kojima se potiču prirodni procesi omogućuje prirodi da se obnovi kako bi ponovno mogla brinuti sama za sebe. Inicijativama poput Rewilding Europe se primjenom takvog pristupa nastoji povećati razina biološke raznolikosti u Europi.

Danas postoji osam velikih područja za obnovu divljine u Bugarskoj, Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj i Švedskoj. Oni su mjesto provedbe raznih projekata za obnovu divljine, uključujući projekt ponovnog uspostavljanja populacija europskog bizona koje se slobodno kreću u Južnim Karpatima u Rumunjskoj i projekt zaštite crnih i bjeloglavih supova u Rodopima u Bugarskoj.

Promjena sustava koje je izradio čovjek

U povijesnoj procjeni stanja europskog okoliša prikazano je da, osim mjera očuvanja, trebamo temeljito promijeniti način na koji proizvodimo i trošimo hranu i energiju, način na koji razvijamo i doživljavamo gradove u kojima živimo te način na koji prevozimo ljude i robu.

Urbane zelene površine koristile su se tijekom pandemije bolesti COVID-19 više nego ikad prije. Zaštita takvih površina sve je veća, ali siva infrastruktura još uvijek često dominira kako urbane populacije rastu. U Strategiji za bioraznolikost građane se poziva da razviju planove urbanog ozelenjivanja te izgrade i povežu gradske parkove, vrtove, livade i poljoprivredna gospodarstva, ali i da postave zelene krovove i zidove te zasade stabla i živice duž ulica kako bi omogućili povrat biološke raznolikosti. Planovi bi također trebali imati za cilj ukidanje pesticida i, primjerice, uspostavljanje gradskih područja koja pogoduju oprašivačima.

Naposljetku, Europska komisija predstavila je Akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja pod nazivom „Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla”. Njegovi ciljevi obuhvaćaju smanjenje gubitka hranjivih tvari za 50 %, i to smanjenjem otpuštanja dušika i fosfora iz gnojiva, istodobno štiteći plodnost tla. Osim toga, pomoću Strategije „od polja do stola”, usmjerene na postizanje poštenih i zdravih prehrambenih sustava pogodnih za okoliš, također će se smanjiti upotreba pesticida.