Zdrav okoliš preduvjet je za osiguravanje održivog gospodarstva i pravednog društva

Promjene nisu ništa novo na našem planetu. Njegovo se kopno, oceani, atmosfera i klimatski uvjeti oduvijek mijenjaju, kao i život na zemlji. Ono što sadašnje promjene razlikuje od onih u prošlosti je nezabilježena brzina kojom se odvijaju kao i njihov razmjer, te čimbenici koji na njih utječu i njihovi uzroci. Ekstremne pojave, kao što su oluje koje su se prije događale jedanput u sto godina, toplinski udari, poplave i suša, postali su naša svakodnevica. Naslovi u medijima diljem svijeta upućuju na klimatsku i ekološku krizu koja utječe na budućnost naše vrste. 

Globalna se klima mijenja, a promjene je uzrokovao čovjek

Bez obzira na to koji pojam odaberemo, „naša nova svakodnevica” ili „višestruke krize”, činjenice su jasne. Globalna se klima mijenja, a promjene je uzrokovao čovjek. Ovisnost naših gospodarstava o fosilnim gorivima, prakse korištenja zemljišta i krčenje šuma diljem svijeta povećavaju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, što pak utječe na promjene globalnih klimatskih uvjeta. Jasno je i da klimatske promjene utječu na sve nas kao i na svaki kutak našeg planeta, uključujući Europu. Neke se zajednice suočavaju s ekstremnim toplinskim udarima i sušom, dok se u drugima javljaju sve učestalije i snažnije oluje. Klimatske promjene utječu na ljude, prirodu i gospodarstvo.

Nezabilježene razine gubitka biološke raznolikosti

Znanstvenici se slažu da je stopa gubitka raznolikosti života na zemlji neodrživa. Svake se godine brojne vrste proglašavaju izumrlima jer se i dalje uništavaju, smanjuju ili onečišćuju njihova staništa. Neke vrste, uključujući oprašivače kao što su pčele i leptiri, ključne su za naš opstanak, ali njihov se broj dramatično smanjuje zbog raširene upotrebe pesticida. Onečišćujuće tvari koje nastaju zbog gospodarskih aktivnosti nakupljaju se u okolišu, čime se smanjuje sposobnost ekosustava da se oporave i nastave nam pružati mnogobrojne pogodnosti.. Uništavanje okoliša ne utječe samo na biljke i životinje, već i na ljude.

Sustavi potrošnje i proizvodnje nisu održivi

Gospodarska i financijska kriza obilježile su također i 21. stoljeće. Istraživanja su potvrdila da naši sustavi potrošnje i proizvodnje jednostavno nisu održivi. Linearni model gospodarstva, odnosno pretvaranje sirovina u proizvode koji se upotrebljavaju, troše i zatim odbacuju, uzrokuje sve veće količine onečišćenja i otpada, ali dovode i do nadmetanja za prirodne resurse na globalnoj razini. Pomoću globalnih mreža  ne distribuiraju se samo robe, dobra i onečišćujuće tvari: : kriza koja započne u financijskom sektoru u jednoj zemlji može se proširiti svijetom i dovesti do dugogodišnje stagnacije i pada gospodarstva.

Jasno je i da se prednosti gospodarskog rasta ne osjećaju u jednakoj mjeri u cijelom svijetu. Razine prihoda znatno se razlikuju među zemljama, regijama i gradovima te unutar njih. Čak i u Europi, gdje je standard života znatno iznad globalnog prosjeka, postoje zajednice i skupine koje preživljavaju s prihodima ispod granice siromaštva. Nažalost, neke od tih zajednica i osoba istodobno su i osjetljivije na opasnosti iz okoliša. Vjerojatnije je da žive na područjima izloženima onečišćenju zraka i poplavama te u kućama s izolacijom koja ih ne štiti od ekstremne hladnoće i vrućine. Skupine koje uživaju u prednostima nisu nužno one koje snose troškove.

Nastave li se sadašnji trendovi, buduće će se generacije, bez obzira na zemlju i razinu prihoda, suočiti s još ekstremnijim temperaturama i vremenskim nepogodama, sve manjim brojem životinjskih i biljnih vrsta, sve većim nedostatkom prirodnih resursa i s još više onečišćenja. Stoga ne iznenađuje da tisuće mladih Europljana izlaze na ulice da bi potaknuli kreatore politika na ambicioznije i učinkovitije mjere za ublažavanje klimatskih promjena.

Moguća je drukčija budućnost

Tijekom posljednjih 40 godina Europa utvrđuje politiku za rješavanje konkretnih problema, kao što su onečišćenje zraka i vode. Neke su od tih politika postigle nevjerojatne rezultate. Europljani sada udišu čišći zrak i uživaju u čišćoj vodi za kupanje. Reciklira se više komunalnog otpada. Sve je više zaštićenih kopnenih i morskih područja. Europska unija smanjila je svoje emisije stakleničkih plinova u usporedbi s razinama iz 1990-ih. Milijarde eura ulažu se u gradove s većom kvalitetom života i održivu mobilnost. Izrazito se povećavaju količine energije proizvedene iz obnovljivih izvora…

U tom se razdoblju povećalo i naše razumijevanje okoliša i znanje o njemu te se naglašava činjenica da su ljudi, okoliš i gospodarstvo dio istog sustava. Europska agencija za okoliš u 25 godina od svojeg osnivanja povezala je i dodatno razvila ta područja znanja kako bi pomogla unaprijediti naše razumijevanje sustava. Ljudi ne mogu dobro živjeti ako su okoliš i gospodarstvo u lošem stanju. Za očekivati je da ćemo se suočavati sa društvenom nesigurnošću uzrokovanom nejednakomu raspodjelom koristi, kao što su gospodarsko bogatstvo i čišći zrak, te troškova, uključujući onečišćenost i poljoprivredne kulture uništene sušom. .

Ovakve okolnosti neće biti lako prihvatljive, a suočiti ćemo se i sa otporom u smislu nužnih promjena već uspostavljenih struktura upravljanja, navika i preferencija potrošača.  Ipak, unatoč veličini tog zadatka, još je moguće izgraditi održivu budućnost. To uključuje zaustavljanje postojećih praksi, primjerice ukidanjem subvencija štetnih za okoliš te postupnim ukidanjem i zabranom tehnologija koje doprinose onečišćenju, uz istodobno pružanje podrške održivim alternativama i zajednicama koje su najviše pogođenepromjenama. Ugljično neutralno kružno gospodarstvo može smanjiti potražnju za prirodnim dobrima i ograničiti rast temperatura na globalnoj razini. Za tu će promjenu biti potrebne i promjene navika i ponašanja, na primjer načina prijevoza i prehrane. Imamo potrebna znanja za taj prijelaz na dugoročnu održivost. Promjene podržava i sve veći broj građana. Sada je potrebno preuzeti odgovornost i ubrzati promjene.

Hans Bruyninckx

Izvršni direktor Europske agencije za okoliš

Članak objavljen u izdanju biltena Europske agencije za okoliš br. 01/2019 iz ožujka 2019.