Obnovljiva energija: ključ niskougljične budućnosti Europe

Vjerujete li da će Europska unija ostvariti svoj cilj od 20% ukupne potrebe za energijom iz obnovljivih izvora do 2020.?

Na temelju dosadašnjeg napretka, vjerojatno je da će EU ostvariti taj cilj. Potrošnja obnovljive energije u EU raste iz godine u godinu, a u 2014. dosegla je 16% ukupne potrošnje energije. Taj je udio viši od privremene europske putanje iz Direktive o obnovljivoj energiji, tako da smo danas na dobrom putu. Na nacionalnim razinama rezultati malo više variraju, ali većina država članica ostvarila je dobar napredak.

Povećana potrošnja energije iz obnovljivih izvora pokazala se pozitivnom u brojnim područjima. Približavanje nacionalnim ciljevima i ciljevima EU‑a znači da obnovljivi izvori uspješno zamjenjuju fosilna goriva i podupiru strukturni pomak prema čistoj energiji. Taj obećavajući razvoj događaja može pripremiti europska poduzeća za ulazak u nove globalne energetske sektore u kojima se očekuje značajan rast. Također smo svjedoci sve većeg zanimanja šire javnosti za izvore čiste energije i potpore koja im se pruža, što je čimbenik koji bi mogao doprinijeti bržem prelasku na čistu energiju koji je već u tijeku. Unatoč tim pozitivnim promjenama i dalje nam predstoji mnogo rada za ostvarenje prelaska na čistu energiju.

Hoće li se EU ikada moći u cijelosti osloniti na energiju iz obnovljivih izvora ili će fosilna goriva uvijek biti prisutna?

U okviru Sporazuma iz Pariza na svjetskoj je razini dogovoren razvoj prema niskougljičnoj budućnosti. Europska unija već je odredila ambiciozne klimatske ciljeve, a kako bismo ostvarili naše dugoročne ciljeve potpune dekarbonizacije, moramo osigurati barem od 55% do 75% potreba za energijom iz obnovljivih izvora do 2050. To očito predstavlja izazov, ali smatram da je izvedivo.

Obnovljivi izvor ključni su za dugoročna nastojanja ublažavanja učinaka klimatskih promjena i imat će sve veću ulogu u unapređivanju cjelokupne energetske sigurnosti EU‑a. Međutim, vjerojatno ćemo još neko vrijeme trebati fosilna goriva, iako se naša ovisnost o njima počela smanjivati. Osim geopolitičkih rizika, vanjski troškovi fosilnih goriva nesrazmjerni su za društvo u smislu zdravlja i šteta nanesenih okolišu.

Iako bi održavanje niskih cijena nafte moglo utjecati na troškovnu konkurentnost obnovljivih izvora, dugoročna je perspektiva obnovljivih izvora dobra. Tehnologije obnovljive energije postaju sve više troškovno konkurentne. U mnogim mjestima obnovljivi izvori već sada svojim tržišnim cijenama uspješno konkuriraju tehnologijama koje upotrebljavaju fosilna goriva. Osim toga, ako bi cijene energije bolje odražavale učinke na okoliš povezane s proizvodnjom i uporabom energije, kao što su emisije u zrak te učinak na klimu i vodu, obnovljivi izvori sigurno bi bili konkurentniji od konvencionalnih tehnologija.

Ima li Europa vodeću ulogu u razvoju čistih izvora energije?

Prema nedavnom izvješću EEA‑e o uporabi obnovljivih izvora u Europi, EU je značajno pridonio globalnom razvoju tehnologija obnovljive energije. Tijekom razdoblja od 2005. do 2012. Europa je imala najveći udio u novim globalnim ulaganjima u izvore obnovljive energije, a tek ju je 2013. u tome nadmašila Kina. U 2014. godini 28 članica EU‑a imalo je najveći postavljen i povezan solarni fotonaponski (PV) kapacitet na svijetu – otprilike tri puta veći od Kine – kao i najveći kapacitet vjetroenergije na svijetu. Međutim, tempo ulaganja u Europi u posljednje se vrijeme usporio, dok je u drugim dijelovima svijeta u porastu.

U pogledu zapošljavanja u sektoru obnovljive energije, EU je jedan od ključnih globalnih subjekata. Razina zaposlenosti radne snage u tom području u 2014. bila je druga po veličini u svijetu, iza Brazila. Najveći poslodavci u sektoru obnovljivih izvora energije u EU‑u jesu industrije vjetroenergije, solarne fotonaponske energije i krute biomase. Doduše, sada smo svjedoci gubitaka radnih mjesta u industrijama solarne fotonaponske energije i vjetroenergije uzrokovanih sve većom konkurencijom Kine. Unatoč tome, udio radne snage u sektoru obnovljivih izvora energije u 28 država članica EU‑a i dalje je veći od kineskog.

Koji nam sve izazovi predstoje?

Ponajprije, globalna slika obnovljivih izvora energije brzo se mijenja. Europa mora očuvati svoju razinu predanosti želi li zadržati prednost koju je stekla kao pokretač. Činjenica da financiranje istraživanja i razvoja obnovljivih izvora u zadnje vrijeme stagnira upućuje na moguće gubitke u naprednim tehnologijama sutrašnjice. Međunarodna agencija za energiju u tom kontekstu preporučuje tri puta veće ulaganje u istraživanje i razvoj inovacija na području čiste energije od postojećeg.

Nadalje, potrebno je provesti reformu unutarnjeg energetskog tržišta EU‑a kako bi bilo učinkovitije i lakše se prilagodilo rastu povremenih izvora obnovljive energije. Povremeni izvori obnovljive energije kao što su solarna fotonaponska energija i vjetroenergija napajaju elektroenergetsku mrežu ako im to omogućuju klimatski uvjeti. Prema postojećim tržišnim pravilima ti izvori ne mogu postići odgovarajuće razine cijena, što će u budućnosti trebati riješiti. Poboljšanja učinkovitosti, prijenosa, prekogranične povezanosti, skladištenja energije, kao i aktivnija uloga u upravljanju potražnjom također će biti važni za prelazak na čistu energiju.

Kako EEA osigurava učinkovitiju uporabu obnovljive energije?

Redovito izrađujemo procjene napretka u ostvarivanju ciljeva EU‑a i pružamo potporu donositeljima odluka u Europi. Naša izvješća također daju pregled stanja, a preko Europske informacijske i promatračke mreže za okoliš (Eionet) djelujemo na godišnjoj osnovi kao centar za razmjenu informacija između država članica kako bismo utvrdili i raspravili pitanja koja se odnose na obnovljivu energiju.

Mihai Tomescu