Intervju - Ekonomija biološke raznolikosti: može li računovodstvo pomoći spasiti prirodu?

Što bi bilo potrebno da se zaustavi gubitak biološke raznolikosti – određivanje „prave” ekonomske vrijednosti prirode?

Međusektorsko razumijevanje od presudne je važnosti za učinkovito djelovanje. To bi se moglo odnositi na razumijevanje uloge prirode u omogućavanju gospodarske aktivnosti, utjecaja gospodarske aktivnosti na biološku raznolikost, troškova i koristi političkih opcija za rješavanje tih utjecaja ili na procjenu višestrukih koristi ulaganja u prirodu. To je ono što pokušavamo učiniti u UNEP-WCMC-u. U našem se radu, među ostalim, bavimo zaštićenim područjima, poljoprivredom, održivim financiranjem, turizmom, trgovinom, infrastrukturom i plavim gospodarstvom.

Nedavno smo objavili dokument u kojem se osvrćemo na golem posao koji je obavljen tijekom posljednjih nekoliko godina. Sve to upućuje na potrebu rješavanja temeljnih pokretača gubitka biološke raznolikosti izvan sektora očuvanja. Moramo promijeniti način na koji zadovoljavamo ljudske potrebe i želje kako bismo osigurali da svjetska ekonomija funkcionira u okviru ograničenja planeta.

Stoga bi moglo biti potrebno da ekonomska vrijednost prirode postane mnogo vidljivija i da se uzima u obzir. No to je samo dio cjeline. Kako je naglašeno u Dasgupta pregledu, velik dio problema povezan je s institucijskim neuspjehom: načinom na koji reguliramo gospodarske i financijske aktivnosti te načinom na koji mjerimo napredak.

Koje biste navode iz Dasgupta pregleda htjeli istaknuti?

Dasgupta pregled ne bježi od razmjera izazova s kojim se suočavamo. U njemu se naglašava da će, ako želimo povećati opskrbu prirodnim kapitalom i smanjiti naše zahtjeve prema biosferi, biti potrebno uvesti promjene velikih razmjera. Te potrebe treba poduprijeti ambicijom, koordinacijom i političkom voljom čije su razine barem jednake kao one iz Marshallov-a plana pokrenutog nakon Drugog svjetskog rata. Vidljivo je da nam je potreban angažman vlada različitih država i suradnja koja nadilazi granice.

U tom pregledu se upozorava na važnost obrazovanja i poštivanja našeg mjesta u prirodi, kako bismo bili spremni poduzeti i poduprijeti potrebne mjere. U njemu se upozorava i na ulogu pojedinca. Svi mi donosimo odluke koje utječu na prirodu, tako da možemo biti dio promjene. Ja sam, primjerice, nedavno promijenio bankovni i mirovinski plan.

Kakve su nam upravljačke strukture potrebne da prevladamo taj „institucionalni neuspjeh”?

Zajedno sa suradnicima iz inicijative „Cambridge Conservation Initiative” istražujemo vrstu upravljanja potrebnu za upravljanje krajolicima u cilju postizanja višestrukih koristi, među ostalim biološke raznolikosti. Vidimo da postoje različite organizacije s različitim mandatima i interesima koje djeluju unutar različitih, ali preklapajućih administrativnih granica, od kojih se nijedna ne podudara s ekološkim granicama. Može postojati čak i međunarodna dimenzija, primjerice ako postoje interesi u području međunarodne trgovine i ulaganja. Kako možemo postići ravnotežu međunarodnih interesa i ciljeva lokalnog stanovništva te ciljeva u pogledu biološke raznolikosti na nacionalnoj razini? Riječ je o upravljačkom izazovu.

Prema programu rada Svjetskog gospodarskog foruma pod nazivom „New Nature Economy”, otprilike pola svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) umjereno ili uvelike ovisi o prirodi, a ta ovisnost nije koncentrirana u zemljama koje su veliki svjetski poljoprivredni proizvođači zbog globalnih trgovinskih veza.

Kako možemo postići ravnotežu međunarodnih interesa i ciljeva lokalnog stanovništva te ciljeva u pogledu biološke raznolikosti na nacionalnoj razini? Riječ je o upravljačkom izazovu.

Promjena odnosa naših gospodarstava prema biološkoj raznolikosti ne odnosi se samo na dogovaranje dobrog okvira nakon 2020. Konvencijom o biološkoj raznolikosti, već i na prihvaćanje tog okvira od drugih međunarodnih institucija – u ovom slučaju Svjetske trgovinske organizacije. Srećom, u tom se području ostvaruje određeni napredak. Primjerice, u Sporazumu o klimatskim promjenama, trgovini i održivosti pokušava se utvrditi kako se trgovinskim pravilima mogu poduprijeti klimatski ciljevi i ciljevi održivosti.

Kao i u svim upravljačkim strukturama, važno je imati mehanizam provedbe. To u konačnici ovisi o predanosti zemalja i njihovih vođa dodjeli dostatnih resursa u cilju rješavanja problema gubitka biološke raznolikosti. I ovdje su vidljivi određeni ohrabrujući pomaci, kao što su Europski zeleni plan i Zalaganje čelnika za prirodu sa sastanka na vrhu UN-a o bioraznolikosti održanog 2020. Međutim, kako je istaknuto u Dasgupta pregledu, potrebno nam je koordinirano djelovanje golemih razmjera.

Koje su društvene nejednakosti povezane s gubitkom biološke raznolikosti?

Prije svega, postoji nejednakost utjecaja među zemljama. Trgovina nam omogućuje da imamo mjesta na kojima otisak čovječanstva nadmašuje lokalne kapacitete prirode da opskrbi taj otisak. Na globalnoj razini to znači da putem trgovine bogatije zemlje potiču gubitak biološke raznolikosti diljem svijeta. Ako usporedimo rezultate zemalja u pogledu indeksa ljudskog razvoja u odnosu na njihove ekološke otiske, samo vrlo malo zemalja s visokim ocjenama indeksa ljudskog razvoja djeluje u okviru jednakog udjela svjetskog biološkog kapaciteta.

Zatim postoje i razlike unutar samog društva. Nadovezujući se na prethodno spomenuti primjer trgovine, ako uzmemo u obzir da najsiromašnije osobe u društvu nužno nemaju koristi od trgovinskih aktivnosti, to osobito zabrinjava. To je zato što će najsiromašnije osobe u društvu najvjerojatnije također snositi najviše troškove svakog gubitka biološke raznolikosti povezanog s trgovinom, jer se u svakodnevnom življenju najviše oslanjaju na prirodu.

Konačno, postoji međugeneracijska nejednakost. Nakon što sam nedavno pročitao „Život na našem planetu” Davida Attenborough-a, to me međugeneracijsko pitanje užasava. Naš se svijet vrlo brzo mijenja. U analizi koju su za Dasgupta pregled proveli Prirodoslovni muzej i Vivid Economics istaknuto je i da će se, ako mjere za spašavanje biološke raznolikosti odgodimo za jedno desetljeće, troškovi stabilizacije biološke raznolikosti udvostručiti, a prilika da održimo razine biološke raznolikosti koje uživamo danas nestat će. Stoga je sada potreba za žurno trenutnog djelovanja jasnija nego ikad.

Može li novi računovodstveni sustav UN-a promijeniti način na koji određujemo vrijednost prirode?

Dasgupta pregled upućuje na to da trebamo prijeći na mjerenje naše dobrobiti kao mjere gospodarskog napretka, umjesto našeg prihoda ili razina aktivnosti prema BDP-u. U njemu se predlaže da mjerimo naš napredak na temelju uključive dobrobiti, što obuhvaća prirodni kapital. Ta ideja već je dio novog UN-ovog sustava ekološko-ekonomskog računovodstva – računovodstva ekosustava (SEEA-EA), jer su zalihe prirodnog kapitala ključan dio naših ekosustava.

Učinke novog sustava već vidimo u našem radu. Smjernice SEEA-EA proširile su doseg podataka o biološkoj raznolikosti. Umjesto da budu od interesa za ministarstvo zaštite okoliša, podatke sada prikupljaju i distribuiraju nacionalni uredi za statistiku, a potom ih pomno provjeravaju odjeli za gospodarsko planiranje koji zatim zagovaraju politike zaštite prirode, ali iz perspektive socioekonomskog napretka. Sve je to prilično uzbudljivo i obećavajuće.

Jeste li optimistični u pogledu naše sposobnosti da promijenimo način interakcije s prirodom i način na koji cijenimo prirodu?

Smatram da ljudi žele promjene i od vlada traže više od riječi. Također mislim da nas je COVID-19 malo trgnuo.

Dasgupta pregled također je usredotočen na ideju društveno ukorijenjenih preferencija, što znači da na ponašanje i prakse pojedinca utječu ponašanje i prakse drugih osoba. To daje nadu da je sveobuhvatna promjena ponašanja moguća, i to po nižoj cijeni nego što bismo mogli očekivati ako se ljudi rado žele prilagoditi. Dobar primjer mogao bi biti trenutačan trend prehrane u kojoj dominiraju biljke.