Intervju - Zaštita prirode u kontekstu klimatskih promjena: naša djelovanja moraju biti usmjerena na otpornost

Kako klimatske promjene utječu na prirodu?

Klimatske promjene unose velike promjene u životne uvjete mnogih vrsta zbog porasta temperatura, promjena rasporeda padalina i češćih ekstremnih vremenskih pojava kao što su jake kiše, oluje, toplinski valovi i suše. To rezultira pomakom u rasprostranjenosti mnogih vrsta i promjenama njihove sezonske pojavljivosti i sastava zajednica vrsta. Zbog manje klimatske ravnoteže vode za vrijeme ljeta, vrste koje obitavaju u močvarama i vodnim tijelima posebice su ugrožene. Čak su i listopadna stabla bila teško oštećena ili pogođena ljetnim sušama u Njemačkoj 2018. i 2019.

Klimatski pogodna staništa nekih vrsta koje su prethodno zajedno obitavale u istom staništu, kao što su veliki livadni plavac (Phengaris teleius) i velika krvara (Sanguisorba officinalis), vrsta koja je prirodni plijen njegovih gusjenica, premještaju se na druge lokacije. To dovodi do prostornog razdvajanja i smanjenja populacije leptira. Na sličan način dolazi do vremenskog razdvajanja, primjerice ako kukci počnu letjeti prije nego što cvjetovi kojima se hrane počnu cvjetati, ili u slučaju kukavice, ako se ptica domaćin počne razmnožavati prije nego što se kukavica vrati iz zimskog staništa. Nadalje, vrste iz toplijih krajeva, uključujući one potencijalno invazivne, mogu imigrirati i promijeniti strukturu odnosa među vrstama.

Može li nam priroda pružiti rješenja za neke od tih učinaka?

Priroda ima velik potencijal za suzbijanje utjecaja klimatskih promjena. Također, postoji mnogo „prirodnih rješenja” kojima se ne samo podupire prilagodba klimatskim promjenama, već i omogućuju višestruke sinergije. Primjerice, projekti obnove poplavnih područja učinkovito smanjuju razinu vode u rijekama tijekom ekstremnih poplava te pridonose zadržavanju hranjivih tvari.

Prirodna rješenja već su važna sastavnica za rješavanje utjecaja klimatskih promjena na globalnoj razini. Raspolažemo znanjima, podacima i alatima za njihovu provedbu. 

Obnova slanih močvara pomaže zaštititi obale u umjerenim podnebljima, dok se u tropskim obalnim područjima učinci poplava mogu uvelike smanjiti putem obnove šuma mangrove. Slično tome, ponovno vlaženje tresetišta može umanjiti učinke suše. Ako se takva prirodna rješenja promišljeno primijene, mogu kombinirati znatne socioekonomske koristi s neto dobiti za prirodu i biološku raznolikost.

Prirodna rješenja već su važna sastavnica za rješavanje utjecaja klimatskih promjena na globalnoj razini. Raspolažemo znanjima, podacima i alatima za njihovu provedbu.

Što je potrebno kako bi se ojačala otpornost prirode na klimatske promjene?

Kako bi se povećala otpornost prirode na klimatske promjene, potrebna je koherentna i dobro povezana mreža zaštićenih područja. Europska mreža zaštićenih područja Natura 2000 važna je osnovica za očuvanje vrsta i staništa.

Ta se zaštićena područja moraju „prilagoditi klimatskim promjenama” kako bi mogla nastavljati obavljati svoju funkciju. To znači da se postojeći pritisci, primjerice zbog intenzivne upotrebe zemljišta, kao što su visok unos hranjivih tvari i pesticida te poremećaji ravnoteže vode, moraju smanjiti u zaštićenim područjima i izvan njih. Međutim, otpornost zaštićenih područja mora se poboljšati i dodatnim preventivnim mjerama, kao što je poboljšano gospodarenje vodama u tom području i na razini krajolika.

Kako bismo omogućili pogodne (mikro) klimatske uvjete alternativnim staništima za osjetljive vrste i kako bismo tim vrstama omogućili da dođu do tih staništa, potrebno je povećati zaštićena područja kako bi ona obuhvatila veći raspon nadmorskih visina i izloženosti te poboljšati njihovu povezanost. Osim toga, zaštićena područja moraju se podvrgnuti prilagodljivom upravljanju kako bi se ciljevi zaštite mogli prilagoditi vremenu promjena uzrokovanih klimatskim promjenama.

Jednako je važno u obzir uzeti upotrebu zemljišta kao cjelinu. Sektori šumarstva i poljoprivrede moraju prilagoditi svoje koncepte upravljanja kako bi se ublažili štetni učinci klimatskih promjena. Primjerice, potrebno je revidirati postojeće koncepte gospodarenja šumama, instrumente kontrole i pristupe planiranju kako bi isti mogli bolje odgovoriti na izazove klimatskih promjena. Veći naglasak mora se staviti na poboljšanje sposobnosti samoorganiziranja ekosustava, primjerice sprječavanjem unošenja invazivnih stranih vrsta, upotrebom autohtonih vrsta drveća ili primjenom koncepata upravljanja koji su bliski prirodi.

I na kraju, ali ne i manje važno, postoji potreba za snažnijim fokusom na urbanu prirodu, primjerice izgradnjom mreža plavo‑zelene infrastrukture u cilju prilagođavanja klimatskim promjenama.

© Máté Ladjánszki, REDISCOVER Nature /EEA

Na temelju Vašeg iskustva, kakve Vi izazove vidite?

Iako zaštita klime trenutačno dobiva na političkoj važnosti, ne smijemo zaboraviti da se pitanja ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe na njih i očuvanja biološke raznolikosti ne smiju međusobno suprotstavljati.

Energetska tranzicija u Njemačkoj dobar je primjer mogućnosti, ali i izazova istodobnog smanjenja energetske potražnje, razvoja obnovljivih izvora energije i razmatranja aspekata očuvanja prirode. Moramo iskoristiti sinergije koje proizlaze iz kombiniranih mjera protiv klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti.

Primjerice, održivo upravljanje šumama i travnjacima te njihova zaštita pružaju oboje: usluge ekosustava kao što su skladištenje ugljika i biomasu za materijale i proizvodnju energije. Ako se jednostrano usredotočimo na kratkoročne mjere za ublažavanje klimatskih promjena, kao što je maksimiziranje proizvodnje biomase za zamjenu energije iz fosilnih goriva, možemo ugroziti biološku raznolikost naših šuma i time vjerojatno smanjiti njihovu sposobnost prilagodbe klimatskim promjenama.

Strategije očuvanja prirode i održivog upravljanja trebaju bolje obuhvatiti dinamiku i nepredvidljivost klimatskih promjena te složene odgovore ekoloških sustava na takve promjene. To znači da se u okviru očuvanja prirode moramo odmaknuti od tradicionalnog fokusa na očuvanje i zaštitu strogo određenih dobara te sve više dopuštati dinamičke procese i promicanje otpornosti ekosustava. U slučaju šumarstva to podrazumijeva udaljavanje od tradicionalne, anticipativne paradigme upravljanja prema postupnoj i prilagodljivoj paradigmi o prirodi koja je više usmjerena na proces.

Postoje li inicijative koje su uspjele ojačati otpornost prirode?

Različiti projekti obnove poplavnih područja pokazali su se vrlo uspješnima u pogledu jačanja otpornosti ekosustava na posljedice klimatskih promjena, kao što su veliki projekt očuvanja prirode „Mittlere Elbe” i projekt obnove poplavnog područja na Labi u području „Hohe Garbe”. Velika poplavna područja ponovno su povezana s Labom premještanjem nasipa ili prorezom na nasipu, pa su danas ponovno dio režima gotovo prirodnih poplava.

Te mjere povećale su poplavno područje, a time i retencijsko područje Labe, što dovodi do smanjenja visine vode tijekom poplava, ali i do povećanja otpornosti tih staništa na suše i suha razdoblja.